Pomak za uvide

24.4.2016

 Tko se jednom opeče, i na hladno puše, kaže narodna mudrost.

 

 I, zaista – dovoljno je da se jednom duša razočarala u ljubavi, prepala izdaje, bila ranjena u preljubu i usahnula od tuge odbačenosti, da povjeruje kako za nju nije suđeno voljeti sretno ili uživati u ljubavi.

 

I uvuče se rana u dubine, čovjek već svjesno na nju zaboravi, ili u neki novi život kroči, ali rana tiho svoje zrači. Pa čovjek nema partnerstvo, a čezne za njim i boji ga se istovremeno, i neobjašnjivo. Privlači ga i odbija u isti tren – zbunjujući svemir i sebe. I tada je, znamo, važno prvo sebi postati partner. Igrati se kao da si u vezi, sigurnoj, voljenoj, zaštićenoj. Jer će ta sigurnost dopustiti rani da se izrazi. Kroz zle misli. Iskakat će kao blesave. Govori će čovjeku da je lud, da nema smisla boriti se jer će ionako samo biti namamljen, pa ranjen, ma govorit će misli iz te rane najveće gadarije. A zapravo darove. Jer ih na svjetlo svijesti i oko psihe može izvući samo pomak u sigurnost – u stanje „kao da jest“. Tada se najbolje iskažu dileme, vjerovanja o sebi i nevjerovanja u sebe, a kada se iskažu – lako je s njima, muka je kada se ne vide. Zato je dobro i u ljubavi, a i inače, kad nešto čovjeku ne ide – da se pomakne u umu kao da je stanje sretno ostvareno. Zamisli, ako treba, da je glumac koji igra tu ulogu, i pritom prati što iskače od misli i osjećaja. I jasno, za njihovo konačno oslobođenje – u njih diše.

 

 

Please reload

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2019.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram