Zašto šute

27.4.2016

Nemoj misliti da su ljudi glupa stoka zato što vide nepravdu, vide da su silovani i svedeni na roblje, a šute.

 

 Dobro, ne šute, zapomažu po društvenim mrežama, ali sav aktivizam im se svede na to. Vidi, stvar je u tome što su ucjenjeni: znaju oni da plaćaju pljačkaške kredite, ali moraju negdje živjeti, nešto obući i nešto jesti. Piti neku vodu.

 

 Da, razumijem te, to se može i drugačije – mogu uzgajati svoju zemlju, svoju hranu, pa je razmjenjivati sa susjednim selom ili plemenom koje, recimo, tka. I bit će to jednog dana. Ali trenutno je procjep. Oni trenutno nemaju to alternativu. Ne mogu zavrnuti vratom šefu koji ih maltretira jer nemaju još izgrađen poligon za stvaranje svoje hrane. A zato što su ucjenjeni nemaju vremena ni maštati o tom poligonu, a kamoli ga graditi. Većina. Kada, bi, recimo postojao neki djed njihov na nekom imanju obiteljskom, oni bi mogli reći „ma nabijem sva ova sranja, idem učiti saditi“.

 

Ali za sada samo manjina ima takve situacije (ako si u njoj zahvaljuj, ne gordi se!), ili mogućnosti (petlje, konstruktivnog ludila ili genijalnosti, uglavnom hrabrosti) da ih ni iz čega stvori. I ako si dio te manjine, stvaraj, radi. Jer će ta manjina vremenom postajati većina. Prvo će ta manjina iseliti gradove. Oformiti svoja imanja, primjeniti permakulturne principe.. To će biti slabašna platforma, ali dovoljna da bude sjeme novog društva. I vremenom će oni iz gradova, kako tko bude dozrijevao u sebi, i stegnut okolnostima, počinjati kretati prema zemlji, prema selima. Ma idemo do njih-i-njih, pa pomoću makar čišćenjem štale – razmišljat će jer će u tom trenu znati da je i to prirodnije i zdravije od stege betona i antena koja se u gradovima razmahuje. I tako će mic po mic nastajati paralelni svijet. Ovo će trajati.

 

 Jasno, bit će i onih to neće prihvatiti. Onih koji ne žele shvatiti patološke postavke neoliberalizma i društva u kojem se nalaze, samo zato što ih zapravo nije dovoljno „stislo“. Dok god imaju za ratu kredita, kavu na nekoj špici i neku novu krpicu, zapravo misle da dobro žive. Sliježu ramenima i misle „pa šta, ionako je sve neka robija“. I neka ih. Mora biti i takvih. Barem u ovoj velikoj (i dugoj) prijelaznoj fazi. I nemoj gubiti vrijeme na njih, objašnjavanja i uvjeravanja. Nego razvijaj sjeme s manjinama. Zamisli grupu ljudi koja obrađuje zemlju, netko u toj grupi je liječnik, netko učitelj, netko zna s rukama i dobro radi te majstorsko građevinske poslove, netko šije; netko je umjetnik, netko znanstvenik. Jedno mini društvo gdje se razmjenjuju plodovi, djecu uče oni koji obrazovanje počinju s istezanjima, disanjima, meditacijom. Onda u drugom, nedalekom takvom mjestu je umjetnička kolonija gdje je sve puno kazališta i radi se kroz glumu, ples, pjevanje, projekcije filmova. Zatim u mjestu do prevladavaju zanati – uče se izrade raketnih peći, stolova, stolica.... Svako mjesto mala specijalizacija, a mjesta mala i pitoreskna, taman toliko da svaka obitelj, ma svaki čovjek ima prostora za sebe, a svi zajedno jedna mala zajednica. I sva su u prirodnim okruženjima. Ljudi ne trebaju ići u šetnju negdje u prirodu, nego žive u prirodi. To trebaš stvarati. Tako sustav koji truje grad i drži za jaja ljude kroz kredite, otrove u hrani, ucjenjivanje vodom i strujom... prirodno pada, urušava se. Tako se prirodno razvija novi sustav. Iz svijesti. Ne krvi i protesta na ulicama. Nego rEvolucije, unutarnje istine. Zato, ako hoćeš raditi na nečemu, radi na tome.

Please reload

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2019.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram