Prepoznati blago

17.5.2016

Kad god razmišljam o problemu, onom glavnom, izvornom problemu ljudi u cijeloj našoj regiji – onom koji čini da tako talentiran narod na tako plodnom i raznolikom području živi u bijedi i ropstvu umjesto u radosti i raskoši – nameće se jedan te isti zaključak, a taj je da se ljudi ovdje ne cijene.

Cijene se onako nomenklativno – puna usta neke pradavne povijesti i herojstava, sve nešto puno priča i lamatanja ega – ali suštinski (što se vidi u ponašanju i praksi, tipa rasprodaju svoje prirodne resurse strancima, više poštuju sve strano nego domaće i slično), ni P od poštovanja prema sebi. Kao kad recimo prelijepa žena nije svjesna koliko je dragocjena, pa se daje za mrvice, baca raznim kretenima koji je ne poštuju, a ona teoretizira o žrtvi i patnji kao licu ljubavi i sav taj repertoar lažni i tužni. A ona se ne poštuje jer ne zna tko je, suštinski ne shvaća tko je i što je. I lickat će se ona parfemima, umjetnim noktima, izgledati kao lutka, ali sve džabe jer iznutra nema svijest o svojoj ljepoti, pa joj se na životnoj pozornici odnosa samo smjenjuju siledžije i podbačaji. Tako i sa zemljom. Kada ljudi ne znaju što imaju i koliko to vrijedi, onda to bacaju. Suprotnost je kad recimo, oni tamo imaju samo pijesak, ali i to poštuju, pa na pijesku naprave jedan od turistički najatraktivnijih gradova svijeta. Meni se Dubai osobno ne sviđa, ali samo kažem – vidiš kako se može i na ničemu, u pustari, sve pijesak. I jasno vidiš obrnuto: imaš šume guste i bogate, zemlju plodnu da pljuneš i sve nikne, more, jezera i rijeke da im se diviš svake sezone - a narod tamo besposlen, kuka, mrzi i gladuje. Da, život je satkan od apsurda, znam, ali ipak... Ovo nije jedan od tih koji dolazi iz čudnovatosti postojanja u dualitetu. Ovaj dolazi od neinformiranosti i sistematske zaglupljivanosti naroda. Idemo redom: koji čovjek sebe ne cijeni? Evo, gledano kao pojedinac? Onaj koji zapravo ne zna tko je. Nema doživljaj sebe, svijest o sebi. A kako to nemamo svijest o sebi, a svako malo neka nova teorija kako smo ovi ili oni?

Evo ovako, na stranu sva naklapanja i pretpostavke. Evo činjenice. Pogledajmo zajedno u ovu kartu:

 

No, pogledajmo je kao dijete. Na stranu sva znanja, teorije, koncepti i ideje – pogledajmo je kao što bi dijete kada stane ispred nje. I što bi prvo vidjelo? Puno šarenih krugova, da, ali se po nečemu izdvajaju: na krajnje lijevoj strani su krugovi gdje je glavno crveno, a na desnoj strani su krugovi gdje je glavno žuto. Glavno znači da je najveće, nekako dominira, i uz tu glavnu - s lijeva crvenu, s desna žutu, ima još puno malih bojica, ali ove se ističu. A što je u sredini? Dijete bi primjetilo da su krugovi u sredini najšareniji: ONI IMAJU SVE. I dijete bi, vrlo zdravo i logično, zaključilo da su ovi u sredini, s najviše svega u vrlo sličnim omjerima – kao neki koktel s mnogo finih sastojaka – NAJBOGATIJI. Bogami. Evo, ako ne možeš ući do svog unutarnjeg djeteta, pitaj bilo koje malo koje sretneš da pogleda u ovu sliku i kaže ti tko ima najviše, i bez greške će ti pokazati ove najšarenije loptice. I da, to je istina. Mi jesmo najbogatiji. E, da, a kako smo najbogatiji, ako.... (sad um ima milijun onih pitanja o svim sranjima na ovim prostorima, jel' da, o osvajanju, o ratovima, o nikad mira, o stalne svađe i to...). E, pa to ti je dokaz da jesmo najbogatiji – oko čega se vrijedi boriti, ako ne oko nekog blaga? Prvo blago sam spomenula – bogati prirodni resursi, tehnički rečeno raj na zemlji jer ima sve što želiš, u plodnom cvatu, tako da neću previše pilati po tome, svatko sa zdravim razumom i tko je ikad putovao našim zemljama zna da je to istina. Nego, vidi osnovu tog blaga, u pozadini – znaš onaj znak, tao znak, koji se sastoji od yina i yanga?

Imaš krug, pa jedna polovica je bijela sa crnom točkicom, druga crna s bijelom točkicom?

 

E, taj. Tao znak, yin yang. I u njemu imaš granicu, imaš crtu ravnoteže; prijelaz gdje se yin i yang sreću, miješaju, grle, možda i svađaju ;) (zezam se, ne svađaju se), uglavnom spajaju i razdvajaju istovremeno. Moćna granica, jel' da? Ova crta u obliku slova S, na sredini, vidiš je? E vidiš, u pravu si, ta granica jest moćna. I zato je važna. To je točka prijelaza, točka alkemije, mjesto čuda. I sad opet, očima djeteta, pogledaj onu kartu s DNK.... i vidjet ćeš da su baš ti najšareniji krugovi – ta granica. Pogledaj i neku veću kartu, na kojoj vidiš cijeli svijet. I vidjet ćeš opet isto: granicu. Zonu prijelaza. Jel' shaćaš koje je to obilje, koja je moć u tome skrivena? Onda i kužiš zašto su ovdje već dugo vremena izmanipulirani ratovi. Ovaj zadnji recimo, čisto ludilo – ako nisi, pogledaj ovaj film: Težina lanaca, nije ugodan, i umjesto kokica uzmi bocu vode i paket papirnatih maramica jer je važno da ga vidiš, popuniš eventualne rupe u informacijama o tome „'ko nas i kako, a i zašto zavadi“. No, kolika je to glupost vidjeli su opet, nedavno, ljudi na svojoj koži – kada su prije dvije godine bile poplave, ne pita voda granice. Susjed je susjedu pomagao, iznosio ga, spašavali su ljude i životinje, ujedinjeni kaj i bre. A te priče ustaške i četničke... to su priče manjinske. To ti je kao da šačica pijanaca sa šanka nahuška cijelo selo u rat. Doslovno to se dogodilo, jer ono, sjena lupa na komplekse, frustracije i potrebu da se iskali bijes. Kako bilo, zeznuti smo. Ta priča o hrvatsko-srpskom i euro-balkanskom animozitetu je izmišljotina. To je kao da ti netko kaže da se yin i yang svađaju – vidiš kako nema smisla. E sad, zašto sve ovo pričam. Zato što je jedini način da se ovi prostori oporave, i ljudi na njima, da se ujedine. Ne da naprave novu Južnu Slaviju, uopće te titule i imena nisu važni. Mogu napraviti uniju Srca ako hoće, svejedno je ime: suština je da se putuje, trguje, razmjenjuje. Jer ako ljudi to neće napraviti (zato ovo pišem, moramo objašnjavati pješadijski, od usta do usta, da se oni koji ne znaju probude i rastrijezne od gluposti, pa shvate), napravit će tiranin za njih, a to neće biti u njihovu korist. To će biti, i već je, pogodba poput „daj mi dušu, evo ti rozi umjetni nokti“. Zato je ključ osvijestiti KOLIKO SMO BOGATI. Jer smo na svjetskoj granici. Jer u sebi nosimo brojne utjecaje – bogat koktel. Vidi u praksi: ljudi s naših prostora imaju toliko talenata i mogućnosti prilagodbe, da gdje god ih baciš, oni uspiju. Sjeti se samo svih naših predaka koji su još onda otišli u daleku Australiju, sjeti se naših ljudi koji odu u Dubai i uspiju, odu na Bali i uspiju, u Kanadu, Njemačku, Ameriku, Argentinu... Kužiš, imaju u sebi zdravu bazu SVEGA, što im omogućava da se lako i svagdje snađu. Nevjerojatno su sposobni, talentirani. I zato ti je još teže gledati kako se naivno daju izmanipulirati oko gluposti. Recimo, kojim će se pismom pisati na granici. I sad oni gube vrijeme i energiju na ćirilicu ili latinicu ili oboje ili ništa... A pazi ovu stvar, što se tiče pisma.

 

Pogledaš li ovu sliku (piše „Spoznaj Sebe Samoga“, na starogrčkom, Gnothi Seauton, i to je natpis iz proročišta u Delfima), primjećuješ da su ti slova poznata, točno? To je zato što si ih vjerojatno sreo u školi pod imenom ćirilica. Da, i ruska i srpska ćirilica su pismo proizišlo iz grčkog alfabeta. A grčki alfabet je pismo na kojem su pisali Platon, Sokrat, Aristotel... da skratim, svi znanstvenici i umjetnici na čijem se radu temelji zapadna znanost. Ooolllaaaa, tko je sad Balkan? Hoću reći, vidiš kako je glupo trkeljati ovo ono, a ne razmisliti prostom logikom... A onda, kad sam već spomenula rusko pismo.... Znaš da hrvatski i ruski imaju 75 posto istih riječi? I ruski je totalno zagorski naglasak? Obrati pažnju, ima ruska tv StarMedia super serija. Kako bilo, hrvatski dio naroda je čak više od srpskog zadržao slavensku riječ, jer je bilo izloženo manjem broju rata i turcizmi nisu toliko utjecali na zvuk govori i mišljenja. Da, prekrasan koktel svega smo i onda, umjesto da to slavimo, pa i naplatimo jer možemo biti, svi skupa, turistička premija, mi se svadimo? Dopuštajući da manjina idiota posvadi i otruje većinu naroda??? Čekaj malo, pa tko je onda zapravo idiot? Kako bilo, posao je ovaj: prestati biti idiot. Gle, svatko ima pravo biti glup u nekoj fazi. Recimo, u naletu hormona i učenja i blesavosti, vjenčaš se. Vrlo brzo shvatiš grešku, da ti u tom braku ne valja nikako. Odeš se rastati. Jednostavno. Ili, bio si u visokoj travi i vidiš krpelja. Šta radiš? Izvadiš ga, ili odeš liječniku da ga čupne van. Svakako djeluješ, nije da pustiš da te buba parazitira i truje, zar ne? Isto i kompletno isto je s državama. Priznaš si grešku. Ok, pogriješilo se. Idemo sada izvaditi krpelja van. Idemo otići tamo gdje već i reći „hoćemo rastavu braka od tebe, Totalitaristička Organizacijo“. Ne ide? Jer nekad ne ide, primjerice netko ti ne da rastavu braka. Ok, pozoveš u pomoć odvjetnika. Gle, ima rješenja. IMA. Jedina je stvar da se narod organizira. I, kad smo kod naroda... Pusti više te priče o hrvatskoj naciji, ili srpskoj ili bosanskoj. Evo, pogledaj ovu kartu DNK i reci mi, zapravo ne meni, reci sebi, koja nacija???? Malo dijete bi na karti pokazalo ove šarene lopte i ispravno zaključilo kako je to ista, vrlo slična priča. Stoga, vrijeme je za buđenje iz ratnog sna kojim se ovim narodom vlada. Vrijeme je za prosvjetljivanje, makar pješadijsko. Jedan na jedan. Svojoj kumi, prijateljici, njenom dečku. Lančano. Jer je jedina promjena ta koja će nastati iz svijesti srca. Nekim čudom ubrzo, a prirodnim tokom kada djeca koju sada treba ovako odgajati stasaju. U svakom slučaju hoće, jer je ovo tijelo Zemlje jedan prirodni organizam i on teži po sili stvari da se integrira. Stoga....krenimo, korak po korak. Prepoznavati blago koje jesmo. Koje možemo stvoriti, za sebe i svoje potomke. Koje nam pripada. Jer ovo je NAŠA ZEMLJA.

 

Please reload

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2019.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram