Sukob Svjetla?

Ma je li moguće, uopće, da u svijetu Svjetla ima sukoba?

Zar nije Svjetlo, ono iskonsko, čestica Izvora koja se u različitim omjerima u svemu ogleda, pa tako i najveće različitosti može povezati, a ne rastaviti?Je, da, ali u razini dualiteta (svaka osim one Izvora... ima pozicija u svijesti kada nastaje konflikt tog jednog svjetla – to je svjetlo koje se zazrcalilo, pa u odrazu „posvađalo“: kao da si u konfliktu s osobom u ogledalu. A to se u nama događa kada se suprotstave naš Mjesec, naša duša, naša dubinska Majka, i naše Sunce –naša volja, unutarnji Otac. Baš kako je na nebu sad. Znam da je trenutno populizam prevladao internetom, pa se svi, i na našim i stranim sajtovima, oduševljavaju kako jednom u pedeset ili koliko već godina eto, imamo priliku ljetni solsticij (sve o Lithi kad u tražilicu upišeš Litha, ljetni solsticij, ili nešto od toga) proslaviti uz megapun Mjesec bla bla. Ali ovo nije događaj kojem treba pristupiti eeeeeeeeooooooooo, vidi Sunca, vidi Mjeseca (iako ne vide se baš od oblaka, a i to je znakovito, i baš usklađeno s energijom opozicije ova dva Svjetla – zapravo jednoga jer Mjesec odražava svjetlost Sunca). Ovo je velika prekretnica, na nebu njen znak, u našoj Svijesti njena najava. Gledaj čega: Mjesec je, rekosmo, naša duša. Ona osjećajnost profinjena zbog koje znaš što ti kaže cvijet, što životinja. Koja ti šapuće o nijansama tvoje ljubavi, govori u snovima, glasa se kao intuicija ili barem poruka iz skrivenih dubina. To je dio nas koji pušta, čeka, miruje, biva pasivan. To je Majka koja dijete grli i doji, osjeća kilometrima i štiti u snovima. Sunce je, pak, princip suprotan. Sunce je slika naše volje, a volja je varljiva, često je više od ega nego božanskoga u nama, Sunce je naš unutarnji otac, pa i ambicija – uglavnom čista akcija. To je onaj dio nas koji vidi, hoće, zna, blješti optimizmom, probija. Ne cijeni Sunce ono što je Mjesecu vrijednost, a i obrnuto. To su svi oni posteri po društvenim mrežama na temu „najteže je kada znaš jedno, a srce govori drugo“ – malo pojednostavljeno, ali u suštini tako. E sad - suprotnosti u sukobu, pa jel' to neki energetski rat? Ne znam, možda sam prevelik optimist, ali ipak negdje vjerujem da se svaki rat može pomiriti kroz rad. Očito velik i uporan jer su ovi principi em suprotni, em suprotstavljeni, pa je pitanje što ih to može povezati i uskladiti, barem biti jedna zajednička točka za sretan unutarnji brak? A važan je taj brak jer inače te stalna rastrzanost proganja. Znaš ono kad čovjek zna što hoće, za čim mu vapi duša, ali ga vlastita snaga tjera u baš suprotan način života? Hoće pjevati, ali radi na šalteru. Ili obrnuto, kad ima snage, ali ga osjećaj baca s lijeva u desno i nikako da uspostavi psihičku stabilnost emocije da nahrani vizije? E, to ima negdje duboko svatko od nas. I nije važno jel' od ćuknubabe, pa vrišti iz DNK, ili od rane u psihi, prošlog ili ovog života. Važno je kako to riješiti, uravnotežiti, osloboditi – da se ujedinjenim silama ide dalje. Da naši konji ne voze svaki u svom smjeru, pa time zapravo posrćemo umjesto idemo. Nego da šibamo odlučno, a opet osjećajno. I to možemo dobiti ovim aspektom, iako na prvu djeluje zahtjevno, a Znanje nam kaže kako. Elem, Sunce je u Raku, a Mjesec u Jarcu - to su inače točke na ekliptici za koje se kaže da kroz ovu u Raku duše dolaze na Zemlju, u tijela, a kroz ove u Jarcu odlaze s nje. Rak je Mjesečev znak, nosi njegovu mirnu, pasivnu energiju, dok je Jarac, u kojem je Mjesec, srodan muškoj, očinskoj energiji Sunca, po akciji i ambiciji. To je kao da su naši osjećaji ogrnuli plašt racionalnosti – primjerice, netko voljen ti umre, ali ti se ne raspadneš od boli nego plačeš i žaluješ i dišeš i korotuješ, ali u jednom se trenu vrati svijest da se sad nećeš uništiti i napraviti pakao od svog života, pa nađeš perspektivu raja u tome jer se sjetiš da se duša vraća i da je život vječan, i onda nastaviš mirno i polako živjeti. I usporedo: sa Suncem u Raku naša razumnost i volje omekšavaju uranjajući u emotivnu ravan – to znači da i dalje imaš svoj cilj, ali ne ideš njemu pošto-poto, svojeglavo i samoživo nego sa suosjećanjem za ritam i procese života. I sad, sve bi ovo djelovalo dobro da kroz ogledalo izbija sklad, ali ne, ovdje su ta dva prinicipa suprotstavljena - kao kad dvoje ljudi priča istu stvar, ali s nekako posvađanom energijom, pa se ne razumiju, i djeluju da su u konfliktu a zapravo govore isto. To je ono kad ti intuicija i razum govore isto, ali različitim riječima, pa misliš da ti ništa nije jasno, a zapravo sve znaš, i sve te to silno umara jer se osjećaš razapet i bespomoćan, dok u stvari imaš duplu potvrdu svega. Vidiš, zato je vrijedno razriješiti konflikt ovaj, što umara um i dušu, možda samo da nauče ono osnovno: vratiti se korijenima iz kojih potječu kao ista biljka. A korijen ovdje, svih ovih sila naše psihe i života jest OSJEĆAJ ZA TIJELO. Gle astrološki: i Rak i Jarac vole svoj teritorij, branit će, nabosti na rog ili odrezati kliještima ako treba – da obrane ono što je njihovovo, tj. dom. A što je prvi dom duše u zemaljskoj ravni, ako ne tijelo? Stoga je jednadžba jednostavna: PRAVA ISTINA i najviše za nas ćemo očitati preko tijela. Jednostavno, znam i pričamo o tome godinama, ali je zez taj što ova spoznajna ravan (pazi apsurda, jbg....!!!) najlakše ispari iz vida. U stanju smo prevrtati mental, astral, živote prošle i paralelne, poruke mrtvih i nerođenih, ne obraćajući pažnju na to da li nam se, primjerice, urušava ili puni želudac i njegova aurična regija.... Da, čovjek je to, uzvišen poput anđela, a nekad gluplji nego ameba.... Uglavnom, narednih pola godine imamo divnu priliku pomiriti životne konflikte, a bit će lakše ako ritual za to napravimo danas, kada je baš Litha i cijeli ritual je to moćniji što se nastavlja na energetski kumulativ tradicija drevnih i iz cijelog svijeta koje znaju što rade na ovaj dan i hvala što su ostavile u Akashi otisak.

Znači, set zadataka nam je ovaj:

1. Prepoznati gdje naše tijelo ograničava, a gdje odražava našu intuiciju. To je ovako: intuicija nešto govori, a u tijelu titra – to je Tvoj Put, i ovo je jednostavno. No, što kad tijelo ograničava, kada te prostor gdje živiš i okruženje stišću i onemogućuju da se čuješ? Lezi u kadu. Uroni se u plićak rijeke ili more. Diši. Tijelo će reagirati. Spoznaja će doći. Važna je spoznaja, ona TVOJA, UNUTARNJA, ne vanjska, jer vani je opet kaos, hiperprodukcija papigarenih istina i kvaziuvida, nema tu znanja. Znači samo u Sebi to možeš naći, učini!

2. Pitati svoju unutarnju Svećenicu da ti pokaže gdje te veže Vrag (jer je Svećenica Tarota, odnosno sila psihe i života Mjesec, a Vrag je Jarac u kojem se nalazi). To ti je ono kad misliš da imaš jasan uvid o nekom koraku u životu, a zapravo nemaš jer je tvoja energija uvjetovana nekom materijalnom želju. Prepoznaj gdje ti je to u tijelu i diši u to.

3. Vježbati da tvoja volja plovi s božanskom (pročitaj kroz tražilicu tekst Moja Volja = Božanska volja) jer je to Sunce na Kočiji: gle, jedini način da tvoj ego ne učini od tebe sebično i samoživo smeće, nego bude kao izbrušeni dijamant jest suosjećanje. I jedini način da ciljeve ostvaruješ na dugoročno dobro svoje duše, znači nečega što će ostati i kada tvoje kosti ili pepeo davno pojede ovaj planet, jest da paziš na ekspresiju svojih osjećaja – znači u redu je da si svoj, ali pazi kako svoja uvjerenja i stavove izražava, primjerice ako je energija tvog osjećaja osuđivalačka, ili panična, nemoj, odnosno diši da opustiš agresivni naboj.

Eto, to je ukratko to. Uz, doslovno stati uz ogledalo, zapaliti žutu, rozu ili bijelu svijeću i doći do točke mira i zagrljaja sa svojim odrazom tamo. Sa svojom sjenom. Sa svojom kopijom. Sa svojim nevidjljivim, sa svojim odrazom. Jai Guru Om....

Aha, i usput pjesma, prijevod je otprilike ovaj „Moja kočija ima rupu na dnu, ali ja svejedno putujem. Nemam ništa osim jednu jabuku. Dijelim je – pola tebi, pola meni, hop hop hop!!!“Pa usput... Kočija je naše tijelo, astrološki Rak, znači odraz Mjeseca i duše (sve što želiš više, upiši u tražilicu jer o svakom ovom pojmu postoji mnogo tekstova). Rupa na njenom dnu su naše rane. One mogu biti mrak, ako dopustiš da izraste drača od boli, ali mogu biti i rupa za stalni, povećani dotok svjetla (kad dišeš i svjestan si). Putujem je – putujem: život je kretanje, shodno impulsu duše. Jabuka je – da, da, teoretičari zavjere niste vi nikakvi teoretičari nego istinozborci, sve je istina, jabuka je simbol Sunca jer u sebi sve sadrži, i ne zove se Apple slučajno tako, niti Velika Jabuka.... Ali dijelim (vidi suosjećanje), i hop hop hop – jasno, idemo dalje, što god bilo, znajući da svaki konflikt postoji da se usuglasi.

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2020.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram