Strah od boli

29.6.2016

Ima odluka koje ne donosimo, ima samozavaravanja u koja uranjamo, pa i u odnosima ili na poslovima patimo – a sve da bismo izbjegli bol.

Bol promjene, bol smrti staroga, bol neizvjesnosti tranzicije i praznog prostora kojeg tek treba – a to ide polako – ispuniti novim stvaranjima. I baš je strah od te boli ono što čovjeka drži okovanim u kompromisima, u polurješenjima i u lažima. No, činjenica je da tu bol ne možemo izbjeći. Jer je dio dualiteta. Istina, granu ne boli kada s nje padne osušeni list, jer je zrelo, no kod čovječjeg uma je to pitanje zrelosti kompleksnije, iz razloga što može mentalno znati da je nešto zrelo i spremno za smrt i novi početak, ali možda se negdje emotivno polje zakačilo, pa neće promjeno. A njemu je priroda da se zakači, jer uranja, veže se, stapa, upija – baš kao voda. Kako bilo, činjenica je da boli ne možemo pobjeći niti kada je vješto izbjegavamo: bol laganja sebe podmuklija je i skrivenija od boli izlaganja sebe promjeni, no obje su stvarne. Jer, fućkaj ga, kada u životu dođe faza za isprocesuirati je – ona dođe svakako. Zato, pogledaj gdje se bojiš boli i poštuj to, ne negiraj, ali ipak djeluj kako osjećaš da je ispravno. Jedino ćeš je tako moći brže proći. Ne pretrčati, tipa sad ću disati i meditirati kao manijak da je otjeram. Bez daljnjeg, to će ti pomoći da je intenziviraš i tako ubrzaš, ali postojat će trenuci kada trebaš raditi ništa. Samo biti u njoj, promatrati je i raspasti se u njoj. Jer je to njezina funkcija – da se rastaviš i nanovo sastaviš. To je novo rađanje. I vjerojatno ćeš još u cijelom tom procesu naći atom svijesti da zahvališ na iskustvu, koliko je god neugodno, jer nas te boli suočavaju s dubokim i čistim u nama, onim vrlo skrivenim slojem tog našeg bića. Znam da new (c)age ima zavodljive priče o tome kako nema boli, kako je svijet čista radost i tako dalje... No, budi oprezan s tim opijumima uma. Opasnost i bol nestaju tek kada ih prihvatiš kao dio dualiteta u kojem jesi čim si u tijelu. Jedino će ti meditacija pružiti iskustvo Jednosti, gdje nema dualitetnih polariteta, pa će ti tako pomoći da ih nadiđeš. I promatranje: sve što ima svoj početak, ima i svoj završetak, pa tako i bol. Kada te posjeti kroz neki životni aranžman, duboko udahni, i prođi kroz to. Izronit ćeš čišći i jači, suze će odnijeti emotivne prikačke koje zapravo bole i po prolasku kroz proces dobit ćeš novi, dublji mir. Jer gubitak starog je dobitak novog, i treba mu vremena da se formira. Stoga si daj tog vremena, uz svjestan udah i izdah tamo gdje u tijelu i umu bol titra. Samo tako ćeš je procesuirati i transcendirati.

Please reload

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2019.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram