No seen?

23.1.2016

Sve kao neću, ali hoću, pa da kažem: nemoj izbjegavati vidjeti nečiju poruku. Osim ako si glup, luzer ili kukavica.    

 

Znam da većina ljudi koja ovo čita to nije zato što, eto, vjerojatno nikad ne bi završili na ovakvom sajtu da jesu, pa onda ovo više dođe da malo istračamo (neka sve ide u plamen razumijevanja i to). A i zato što je svaka tema o komunikaciji bitna tema.  

 

Idemo redom: gle, ignorirati nekoga je stvarno glupo. Ako ti se ta osoba ne sviđa i ne vesele te njezine poruke – makni je s liste prijatelja. Kao i u fizičkoj stvarnosti (tzv. normalnom životu): ne razgovaraš i ne družiš se s ljudima s kojima nisi kompatibilan, jel' tako? Tako i u ovoj komunikaciji: možeš osobu jednostavno u tišini obrisati ili reći „e, ja osjećam da nismo baš neka kombinacija, hvala na društvu, ali zdravo“. I to je ok. Fer je. Ali, ako se pravite prijatelji ili surađujete oko ičega, a ti je ignoriraš na ovaj način... zapamti da to pokazuje ovo: da si jadan i da nikad nećeš uspjeti u životu. Zato što ponašanje kukavice ne vodi uspjehu. Zato što bježanje od suočenja s nečim što ti je trenutno neugodno ne vodi uspjehu. Ignorirajući nečiju poruku, na način da je nećeš kliknuti da se ne bi vidjelo „seen“ pokazuješ da si totalni luzer zato što osoba koja ti je poslala poruku zna da si je vidio – jer se poruke vide već u notifikaciji. Kužiš, ne trebaš kliknuti i pročitati, čim vidiš nečije ime u obavijesti da ti je poslao poruku, znaš otprilike o čemu piše ako razgovarate o nečemu ili se dogovarate za nešto. Vidiš kako je jadno skrivati se? Plus, ako to radiš par dana, a istovremeno objavljuješ na zidu mačke, pse, ručkove ili šta već... Stvarno se ponašaš kao dno.

I nije to bed. Budi dno. I močvara treba postojati u kreaciji. Ono, dualitet, kužiš. Onda lijepo zagrli svoje dno i prestani se zamlaćivati idejama o vrhu. To nije za tebe. Jer ako se ponašaš jadno, bit će ti jadno. To je fizika.

Vidi zašto je to jadno: već 2006. (znači prije deset godina) je postojao protokol poslovne komunikacije prema kojem je prihvatljivo vrijeme za odgovor na nečiji mail bilo 48 sati. Mail zato što tada chat još nije bio toliko uobičajen jer nije postojala hrpa društvenih mreža kao danas, a niti masa androida po svim cijenama, što znači da nije svatko imao mogućnost u svakom trenu vidjeti poruku ili mail i odgovoriti na njega, kao što ima danas. Naravno, ne može čovjek biti beep rob, pa na svaku poruku skakati kao lud, a i ne moraš. Zato je 48 sati dovoljno pristojno vremena da odgovoriš na ono što nisi mogao u trenu kada je stiglo. I tu nema diskusije. Osim ako nemaš smrtni slučaj, nisi završio u bolnici ili ostao bez sve komunikacijske opreme ili neta (tipa, seliš). Ali i onda, mislim, wifi je svagdje, no ok. Zato je u redu mirno napraviti SEEN. Netko vidi da si vidio (a zna i ovako), vidi da nisi istog trena odgovorio i shvaća da ćeš odgovoriti kada budeš  u prilici. Dva dana je stvarno ok rok, kaj ne? Ali ne.

Imam svjež primjer, pa me to inspiriralo (evo, hvala gluposti, i ona je često inspirativna). Traži me žena da joj pošaljem knjigu. Ja pošaljem. Za dva tjedna pitam je li stigla? Je. Kažem da može donirati za nju kada hoće i kada joj odgovara, ali zamolim samo da me obavijesti kada to bude. No SEEN. U međuvremenu recepti po zidu i to (znači onlajn je). Ponovim poruku za dva dana, čisto iz igre, a i zanima me zapravo ljudska psihologija, pa mi je nekad baš zgodno tako proučavati kako se ponašaju... No SEEN :D :D :D Ok, gle. Ne mora ni vidjeti. I neće nikad ni vidjeti. Ni sa sto mojih ili ičijih knjiga. Džabe joj sve. I blokiram je jer sam ja u miru s tom opcijom, a kako takvi paraziti nemaju mjesta u mom sustavu onda ih simbolički blokiram. Ne treba ni donirati. Ionako je božansko vrhunski knjigovođa pa će to već uravnotežiti nekako drugačije, nije sad tema. Uglavnom, navede me to promislim o svemu ovome: vidi, ako trenutno nešto ne možeš, onda kažeš „e, sori, sad ne mogu ovo ili ono, mogu li poslije“. Ako nećeš, kažeš „e, sori, neću“. Ma, što god, ali kažeš. KOMUNICIRAŠ. IZRAZIŠ SE. ISKRENO.

Ovo su osnove komunikacije. Kao kad ti se ne sviđa tvoja frizura. Shvatiš to, iskomuniciraš sa sobom da bi nešto stvarno drugačije, onda to jasno i glasno iskomuniciraš s frizerom i stvar riješiš. Bez zdrave komunikacije, nema zdravog društva ni života. Zapravo mi je izazov shvatiti kako ovako nešto bjelodano i logično treba uopće objašnjavati.

„Ali nisam htjela/mogla odgovoriti jer...“ ISPRIKE. Laži upakirane u neko objašnjenje. No, i isprike su super oruđe na putu samospoznaje. Pokazuju ti štošta o tebi, uglavnom slabosti, a slabosti su važne jer bez pobjede nad njima, nema nikakvih pobjeda. Gubitnici imaju sijaset isprika zašto nešto nisu. Pobjednici, pak, imaju arsenal načina na koji su učinili nešto što se činilo neizvedivo. Gle kako to funkcionira globalno: imaš zemlje u svijetu poput Islanda koje su svrgnule bankarski monopolistički sistem, i iako im je bilo zahtjevno u procesu, na kraju su uspostavile zdravu monternu politiku. I imaš zemlje koje stalno kukaju, ali nikada ništa ne čini jer ____________ (upiši ispriku). Prave se da nisu vidjeli.  Prave se da ne vide lopove, silovatelje, agresiju. A kad se praviš blesav, postaješ blesav. Opet fizika. 

Znam, sad misliš da od muhe radim slona jer smo od jednog malog fejs seen-a došli do globalnog seen-a, ali princip je isti. Strah od suočavanja. I neodgovornost. A to je glavni razlog stanja u kojem je društvo u nekim zemljama, primjerice Balkanu, sada. Jer su pojedinci postali nevidljivi. Zato što se prave da ne vide – povratna sprega uvijek djeluje.

Stoga, budi ISKREN. Komuniciraj iz srca, ne iz straha koji ti prekriva srce. To je jedini ključ. Od sitnice, do velike stvari. Jer goleme stvari su satkane od sitnica. Ako je tvoja istina nekome ne odgovoriti: napravi seen i nemoj nikada odgovoriti. I to je poruka. Ali nemoj se praviti mutav jer to pola, to je poluživot, a sve što je pola nije cijelo stoga si fejk. Be SEEN. Nemoj biti fejk. I to je sve.  

 

 

Please reload

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2019.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram