Promatrati stanja...

15.2.2017

 Ima faza kad čovjek misli da depresija u koju je zapao, koja ga je kao neka neman neočekivana zaposjela, neće prestati nikada. Gotovo je, vrijeme utapanja. Tako misli on i kopni lagano, sliježe ramenima što mu pred očima nestaje jedna za drugom nada u neki njegov uspjeh ili sretan kraj. I sluša on priče o tome da mora disati, i da je sve energija pa bi mu pomogao bilo koji energetsko svjesni rad, ali nema snage ni prstom da mrdne, pa se još više utapa. I skoro da zaključi kako je za njega izgubljena svaka šansa. Ali nije jer ima jedan procjep u priči: premda depresija djeluje kao da blokira i zamrzava, nemilice budi paranoje i potkopava svaki tračak svjetla, ne može potkopati samu sebe. A to upravo čini svijest. Dovoljna je čovjeku svijest da, iako je možda potopljenik depresije, nije slab jer samo snažna osoba može izdržati toliko emotivnog mučenja. Pa makar bila veteran u depresiji, ipak je veteran. I onaj veteran, koji ne koristi to stanje za sisanje vanjske ljubavi ili manipulaciju drugima, nego ga je jednostavno dohvatila takva faza – spoznajom zapravo vlastite izdržljivosti može i tu depresiju iskoristiti kao vrata u svjetlo. Tako da je gleda. Koristi je za učenje. Upotrebljava je kao medij za spoznaje o svojoj psihi i umu, a svaki puta zaključi kako je on taj koji je Gleda, promatra – a time nije svoj um, ni psiha, ni depresija, nego Veteran koji uči iz nje o svemu i promatra je. I tako je može, kada ozreli, ili skinuti sa sebe kao težak crni kaput. I tada može malo po malo prodisati. Jer upravo ga stisak depresije tjera da sebe prihvati i više zavoli. I time možda, jednog dana, baš zato što je sve ovo prošao na svojoj koži i svojim umom proučio i osvjedočio, pomogne nekome drugome tko se nađe u ovoj etapi.

 

 

Please reload

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2019.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram