Redefinicija

Hvala što pitate, to je uvijek sjajan znak da čovjek kritički promišlja, a ne uzima sve zdravo za gotovo. Najviše pitanja bilo je o definiciji ljubavi - kako je moguće imati nešto tako fiksno, da određuje sve odnose, a čovjek se svakim odnosom mijenja? Ne, naravno da ništa nije fiksno jer život nije fiksan, ali postoje tu i tamo neka debla iz kojih niču neke grane... I nije baš da svaki put kad brusimo neku granu, brusimo i deblo, iako se na prvu čini da je slično, čak isto jer - pa eto, brusimo svoje stablo.

Jako karikirano: imaš stav, definiciju, da je ljubav davanje, onda te netko išamara, pa promijeniš u ljubav je primanje. Sve ok, ali to nije definicija, barem ne ona temeljna o kojoj sam pisala. To je grana proizišla iz nekog debla. A ključ je modificirati deblo, recimo to tako, kao temeljnu definiciju, a onda iz nje spontano slijede novi stavovi.

Evo primjer s DEFINICIJOM LJUBAVI.

Na prvi pogled, ma i na drugi i peti... stvarno lijepo. Mislim, što više poželjeti i reći o ljubavi. Ona zaista traje i nakon što se tijela razdvoje, fizičkom smrću ili smrću odnosa... Ona zaista čini da kad gledamo unatrag, ili kada je više nema, toliko čeznemo da ružičastom bojamo leće kroz koje promatramo sve u tom odnosu nestalom, pa i od čovjeka zbog čijih smo mana patili najjače činimo heroja...

Povezanost ostaje i traje, inspirira. Ovo je, stoga, divna definicija ljubavi. Rekao bi čovjek da onaj koji živi po njoj - ima svu moguću sreću i nevezanost. Da, filozofski.

A kako ovo izgleda u praksi? Tako da Ona, čiji je ovo primjer, privlači partnere s kojima je neminovan kraj. Bez greške. Partneri koji su kraj ili odnosi koji su svako malo na testu smrti. Jednom se čak dovela u predinfarktno stanje da bi se odnos promijenio, eto kako veselo djeluje ova definicija u praksi.

Znači, ona je silno strastvena i posvećena i prema svojoj definiciji ljubavi bira ljude s kojima "zajedno jaše u zadatak", s kojim se "razumije iz srca, iz instinkta"... I s kojima se iz te silne strasti i povezanosti dogodi naglo rezanje, zuk! Onda ona kroz iscjeljivanje tih tuga stvara, ima divne duhovne uvide, oprosti čovjeku neoprostivosti nezamislive i sve... ali i dalje nekako sjetno tuguje.

Nije baš neka ljubav, ha? Mislim, je, kad izlazi iz svoje definicije, a svatko ima pravo na svoj doživljaj svijeta, života, pa tako i ljubavi i može komotno definirati ljubav kao patnju i nedostatak zagrljaja kako bi dublje čeznuo za istim. Sve ok. Ali tehnički, u praksi, većina ljudi želi zdravi topli zagrljaj, miran zajednički obrok i tako te stvari. A s ovakvom definicijom, primjerice, može ih ostvariti samo na prolazni tren (ok, i inkarnacija je u širem kontekstu prolazan tren svemira), a posljedino više imati iskustvo nekih mračnijih trenutaka.

Stogaaaaaaaaaa!!! Tren je redefiniranje ovakve postavke. Zapravo modifikaciju. Jer sve naše postavke proizlaze iz naše prirode. A ne možeš tjerati kaktus da postane ruža jer je besmisleno. Nego malo oplemeniti stvari, da bude i dalje kaktus koji može roditi cvijet, recimo to tako.

U slučaju ljubavi, pitam karte dalje: koja je njena BOGOLJUDSKA DEFINICIJA, u smislu najvećeg potencijala i definicije koja može biti vodič u ostvarenju najbolje sebe u ljubavi i time svoje najbolje ljubavi.

Aha! Vidi sad. Znam, znam, ova definicija ne djeluje ni kao sluga po dubini i romantičnosti onoj prvoj. Ali zanemarimo to. To ego drka po grandioznosti. Ego bi da su mu usta uvijek puna riječi kao smrt i vječnost. Onda se osjeća dubok i velik, duhovan i pametan. Odjebi. Bolje fokus na sad. A da bi njeno ljubavno sad bilo pravo, pa trajalo, Ona treba puno prizemniju postavku: imamo, svatko svoje, dijelimo sa svrhom stvaranja.

Znači, potpuno suprotnu - umjesto "umiremo zajedno i to je ljubav" - "stvaramo zajedno i to je ljubav".

Djeluje nemoguće, jel' tako, napraviti tako radikalan transfer. A zapravo nije ako definicija potječe iz naše prirode. Njena prva, koliko god romantična i duboka, proizlazi upravo iz straha od gubitka. I kada se taj strah rasprši - radom i spoznajom da je koncept - ostaje praznina tj. mjesto slobodno za popuniti rupu gubitka iz koje je strah nastao. I ta se rupa puni zasadima zdravog sjemenja, što je u slučaju ove cure - zajednički rad. Pa tako čak i kad njena žestoka priroda želi prekidati i počinjati odnose, kad je povezana s osobom s kojom dijeli zajednički cilj - oni ne razbijaju odnos pred problemom, nego ga popravljaju. Grade.

E tako, na tu foru je moguće redefinirati postavke. Pitati se pošteno iz čega gradim kule u oblacima? Da nije to neka rana koju šminkam u medalju i velik stav? I ako je, suoči se. Izdiši je. Motri je i pusti je. Redefiniraj sebe. Mislim, svakako si ljubav, crni ili bijeli igrač na toj ploči. Samo, fora je da si - svjestan tko si jer ljubav nije stvar impulsa, kemije ili privlačnosti nego Svijesi.



COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2020.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram