Ples na kosturima

21.6.2018

 Da, nije najlakše u ovim nekim procesima što stišću i tjeraju, guraju... a opet, možda ima trik da se baš sad (jer je najpotrebnije) živi Lakoća. Baš sad s njom, kroz gustoću. Fora je u odvezivanju od identifikacija.

 Ako nešto nije stvarno – prereži veze s tim. Hm, divno zvuči, ali od čega krenuti? U tom šarenom svijetu... laži možda boli za reći, pa hajde, iluzija zvuči poetičnije kad se izgovori... Nekako, možda, ako smo baš baš ozbiljni s tim... od ega je mudro krenuti. Jer on sublimira sve šarene laži, kao najveća od njih. Najvještija, genijalna čak. Ego totalno djeluje uvjerljiv. Malo tko, pazi maaaaaaalo mrvicu tko uspije gledati ga konstantno kao šareni veliki balon, svjestan da je to jednostavno – balon. Mantrati si „ja sam ništa“, čak bez dodatka „jer ništa je sve“ i držati tu nultu svijest, gooooooolem je izazov. Osim ako živiš u šumi, pustinji, bez ikakvog svijeta s društvom i kolektivnim umom oko sebe. A onda nije izazov.

 

Pravi ratnici su baš tu, na granici – da ih stalno ego cima i baca šarke „hej, vrijediš ako kupiš, napraviš, dobiješ lajkove...nemaš bora, imaš titule, ostvaruješ u mašini svoje medalje...“ lista je beskrajna. Njega je, normalno, nemoguće i bespotrebno „ubiti“ u smislu „uništi mrcinu“. On je kostim u kojem duša na pozornici karakterno-fizičkog svijeta igra dogovorenu ulogu. Ali ponekad, neki dio kostima prestari, zreo je za bacanje. Neko lice psihe, neka uloga koju igramo, nešto ostari – kao list na stablu u jesen. Ljudi to uglavnom ne primjete odmah jer po inerciji idu utabanim načinom, logično, ali.... u jednom ih trenu nešto počne žuljati... smetati... nešto ih steže u životu, u glavi... i tu kreće preispitivanje – što je i zašto. „Koji kurac, šta mi je sad???“

 

 Ako imaju Milost, i iskreni su u svom traženju... pogodi ih istina. Budisti kažu da ih posjeti plava Dakini – boginja, duh, energija u plavoj boji praznine, Shunyate, čistog potencijala, izvora svih mogućnosti i manifestacija... Ona predstavlja golemo buđenje: pleše u praznini, a njen svaki pokret stvara nove staze u dubinama vječnosti i čini da um primi nove ideje i misli. No, koliko god bila glasnica neba, njena prisutnost nije nježna – za početak, prikazuje se kako stoji na čovjeku, ukrašena kostima i nožem. Da, oštrica joj treba jer njome reže demone ega i neuroza. Čisti tragatelja tako da mu zabije nož u grudi, a zatim pojede ispaćeno srce – ne baš ugodna inicijacija, više iscjeljenje kroz uništenje. Ali mora ukloniti nesvjesno, neinicirano srce jer tako dušu drži dalje od vezanosti uz žudnju i opsesiju svake vrste. Donosi probadajuću bol, ali s njom i slobodu koja traje. Oni koji se suoče s njezinim noževima bez pokušaja bijega... dobiju na dar bijelu ljušturu školjke tamo gdje je bilo nesvjesno srce, a ta ljuštura kada se u nju puhne odzvanja zvukom koji je stvorio svemir – svetim Om – i time blagoslov da stalna svijest odzvanja u njihovim grudima. Tako obnovljen, čovjek pleše od radosti i zahvalnosti.

 

 Ne, nije se bilo lako suočiti s boli i prihvatiti je, ali kada je proces okončan i laž odrezana... čovjek pleše na svojim starim kostima. Otvoren praznini, pleše nad kosturom – skupom specifičnosti koje je bio i služio. I te stare kosti ga ne plaše više, ni ne bole, nego kao relikvija neka, podsjećaju na znanje – bogatstvo lekcija koje ga obasipaju kao mirisne tratinčice. Svaki put kad se sjeti toga, nova spoznaja izranja, nova mudrost i ljepota. Preporađa se kao velška boginja cvijeća Blodeuwedd, ali ovaj put znajući - uživaj u punini, dok traje, jer je tu samo kao odraz praznine. To je taj balans – živjeti iluziju punim bićem, ali i punom sviješću znajući da je stvarna koliko i prazna. Ni Blodeuwedd nije to naučila na veseo način: nju je prizvao, stvorio čarolijom, mag Gwydion, kako bi bila nevjesta sunčevog heroja Llew Llaw Gyfesa. Stvorena je od pupoljaka i cvata devet cvjetova koji predstavljaju moći stabala i biljaka: od kestena za dugovječnost, končare/sračice za gracioznost, koprive za praktičnost, zanovijeta/zečjeg trna za vitalnost, hrasta za moć, kukolja za ponos, graha za dušu, jaglaca za čaroliju i svetog gloga kao kraljevske oznake. Bila je zadovoljna načinom na koji živjela, sve dok njen muž nije otišao na putovanje, ostavljajući nju samu, po prvi puta. Istog trena, pronašla je novu zabavu: zaljubila se u drugog muškarca, vještog lovca i počeli su planirati kako da ubiju njenog besmrtnog muža. Usprkos svemu, pa čak i opasnim magijama koje je upotrijebila, nije ga ubila, ali je postigla da se pretvorio u orla i pobjegao. Uskoro mu je čarobnjak Gwydion vratio ljudski oblik te ga osvetio tako da je pretvorio Blodeuwedd u sovu koja u noći vječno zaziva svoj nekadašnji izgubljeni život i ljubav.

 

Priča o promjeni sezona u životu, da.. njeni muževi su bogovi ljeta i zime, stalni rivali, a ona nekad boginja djevica, nekad boginja starica. Baš sam neki dan rekla prijateljici koju čudi što je čas sretna kao dijete, čak u depresiji, da – chill. To je sve um. Um jednostavno radi svoj posao – klacka se iz ekstrema u ekstrem. I u tom hali-galiju, budi što hoćeš: djevica, starica, vesela, tužna... samo promatraj ta stanja, budi bez identifikacije s njima, i dobra si, što god bila trenutna pozicija klackanja. I u svakoj toj fazi ili trenu, budi najposvećeniji, skroz uronjen, ali sa sviješću da je igra, da se okreće i prolazi. Sve tvoje moći, svi ljudi i darovi... tu su i hvala, ali mogu proći i to je ok: ako pogledaš stabla, vidiš da smrt cvijeta znači rođenje ploda, neke voćke s njega... Put zrelosti. Kad tako gledaš na svoje tranzicije – ono iz stanja u stanje, kad starog nema, novo još nije definirano, pa um lako sklizne u paniku – prolazit ćeš ih lakše. Spretnije. Kao da te štiti Laverna, rimska boginja lopova, varalica... mjenjačica oblika kojoj su se svi povezani s graničnim poslovima molili za spretnost i podršku za svoja djela u graničnim zonama. To je zanimljivo s njom: uglednici je nisu smatrali svojom boginjom, ali kad god bi logičan i predvidivi način rješavanja stvari omanuo, ne bi bila rijetkost da se u skrivenim noćnim lugovima rade rituali za počast boginji, da ih nadahne nekim „izvan kutije“ načinom razmišljanja i spretnosti. O tome kako obrnuti koje svoje lice, da se napravi uspjeh – a koju masku pokazati je zapravo igra sezona psihe, igra ega. A mijenjati oblike možeš ako nisi vezan za ni jedan. To je svijest koja te štiti, u mraku podsjećajući na svjetlo, u svjetlu na mrak, i svom tom ciklusu unutar kojeg igra Ravnoteža. Sretna Litha!

 

 Tekstovi o današnjem blagdanu vezanom uz solsticij, Lithi (klik na naslov vodi u tekst):

 

SVJETLOSNI DAN - SVETKOVINA OBILJA

 

SVJETLO NA ZEMLJI 

 

SLAVLJE SVJETLA 

 

SUKOB SVJETLA 

 

 

 

 

 

 

Please reload

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2019.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram