Blokada kao zaštita

29.4.2019

 Nema možda ugodnog načina za najaviti neki naporan period, ali ako se sjetiš da su teška vremena dobra prilika za vježbati odmak, nevezanost, promatranje prolaznosti – zen – vjerojatno bude mrvu lakše.

 

 U čemu je kvaka? Nebeski, Saturn je krenuo retrogradno, pa njegova konjukcija s Južnim mjesečevim čvorom... slijedit će ga Pluton u rikvercu, njihova trenutna bliska konjukcija je daleko od najlakše stvari u svemiru, pa kvadrati Jupitera i Neptuna, ovaj tjedan Merkura i Saturna... sve to težinom obavija zemaljska zbivanja.

 

 I trajat će ta energija narednih pola godine, a ovaj je tjedan otvara s velikim STANI. Stani milom ili ćeš stati silom, biti zaustavljen. Što nije veselo, ali može se izvući u korisno. Da, dok visiš blokiran i neoćan promatraš unutarnjeg gospodara nesvjesnog, mraka kako te plaši, pa dišeš, treniraš odmak, promatrati sve te ubode i prijetnje psihe kao prolazne kapi kiše. I dišeš dok ih ne izdišeš s tijela, dok se ne osjetiš oprano i čisto kao tek rođena osoba. Svojevrstan preporod, da. Gledati tako u nemoći u blokade, vrišti ti se, a ne možeš ili se i bojiš pustiti glas – nekad mučno čišćenje.

 

 Još mučnije možda promatrati to iz vana, a biti nemoćan prema tome – promatrati kako kako nasmijani vragovi ljudima obećavaju nove načine i nove živote, a znaš da je u pozadini toga mračni plan pokoravanja društva. Ali ne možeš ništa učiniti protiv te faze vremena, ne možeš ništa protiv plana transhumanizma. Ne možeš organizirati buđenje društva jer da je 50 posto svjesnih 50 ne, još bi se dalo pokrenuti nešto, a u ovim omjerima, gdje se 10 posto drži nekako svjesno, a 90 glavinja – jedino mudro se maknuti i raditi što možeš u tim uvjetima. A što možeš? Ok, osim kontemplirati? Možeš se svim silama usmjeriti u održanje svog elektromagnetnog polja, tzv. aure. Pita me prijateljica hoće li rat, svako malo u novinama nešto oko toga, kaže. Rat je. Rat za duše je u možda najvećem jeku nego ikada. Ne trebaju padati bombe – padaju zračenja. Svi ekrani, kompletna tehnologija toliko zrači i utječe na elektromagnetno polje čovjeka da je objektivna opasnost utjecaj na sebstvo, implantiranje „drugih“ sebstava, dijeljenje ličnosti. Izazivanje straha koji djeluje kao osoban. Onda čovjek misli kako mora čistiti svoje strahove, neki realno i jesu njegovi, ali za one koji su ovoga svjesni – zapravo nisu – nego ih dodiruju masovna zračenja kojima se hrani polje straha, da se društvom lakše ovlada. Plus kreće iz zabluda, misli da je nešto baš vedro i da će lijepo šetati kroz život s tim, a završi u mračnoj močvari (LUDA, MJESEC). U takvom društvu, ljudi se klanjaju i zahvaljuju višoj sili misleći da mi se obraća anđeoski glas, a zapravo gospodar pakla šapće iz dubina (VRAG, SUD). Vražji sud iznosi svoju presudu. Masa plješće, manjina šta će - visi s tog stabla i gleda, nema koristi da objašnjava - takva je faza. Usmjeriti se u sebe, i povučeno stvaranje: jedini zadatak.

 

 A aura? Osobno elektromagnetno polje čovjeka? Ako je zamisliš kao krila koja ti obavijaju cijelo tijelo, od tjemena do stopala, ona ti vibracijama biva uprljana, one mogu utiskivati u nju fleke i mrlje, recke, raditi distorzije. I to rade, većini ljudi. Koji su potpuno nesvjesni ovog pozadinskog procesa. Je, teško im je psihički, fizički, ali to povezuju s nekim dnevnim operativama i stanjima života, ne vide koja je pozadinska igra. I zato vjerojatno karte kažu – ne, ne idi ovaj tjedan s velebnim planovima.

 

 Koliko god misliš da si svjestan i spretan Mađioničar, koliko god si svoje predstave izveo dovoljno puta da kreneš na put i pokoriš svijet – sjebat ćeš se (MAG, KOČIJA, OBJEŠENI). Izvisiti. I da nije do tebe, gustoća utjecaja na društvo od ljudi čini da te netko, čak nehotično i nenamjerno može sjebati. Takva je vibracija. Zato miruj i šuti i povezuj s sa stablima. Brdima. Zemljom. Čučni na zemlju, makni se od grada. Što više možeš miči se od ekrana, iako to već zvuči kao nemoguća misija. Obustavi akcije. Otkaži velike planove, bez srama. Bit će vremena. Kreći se polako, i više iznutra nego maestralnim osvajanjima izvana. Zato to su energije toliko oscilirajuće i trzajuće, da u jednom trenu možeš biti bezbrižno blesavo zaigrana osoba, a onda u trenu ući u oluju noći uma, postati kao životinja gonjena hajkom ili olujom, da ni ne znaš što se događa. Zato stani, stani. I mladi Mjesec je u Biku. Bik stoji, bik koji Sjedi. Bik miruje. Nema ego koji moć povezuje s nastupanjem i kretanjem. Akumulira moć stajanjem.

 

 Ljudski ego bi rekao da je kretanje do cilja promijenjeno u pat i blokiranost – zapravo pad iz moći u nemoć. No nekad te duh božanski u tebi štiti tako da te blokira. Da te zaustavlja u nekim ambicijama, naumima, samo da osvijestiš mračne kuteve uma, onog dijela kojeg ti koristiš i kolektivnog i da te sačuva od novog uplitanja u robije koje isprva djeluju kao slavlja, a zapravo će te koštati slobode izražavanja, bivanja. Zato kažem – zen. Promatraš. Prihvaćaš. Treniraš biti bez identifikacija. Odmičeš se redovito od uronjenosti u društvo - tako da visiš, ima joga asana gdje se izvrneš na glavu, radiš to ako treba. Treniraš se promatrati stvari iz obrnute perspektive. Treniraš dići ruke od uzdi koje grčevito držiš. Treniraš odmak da u njemu osjetiš tvoju Suštinu koja gleda.Jer borba je za nju, za suštinu. Više manje za ego i manifestacije ega – to su odrazi. No sada je u igri suština. Čuvaj je, kao školjka biser, plod orah. Pazi je kreirajući iznutra, odmičući se iz vana koliko možeš. Doći će vrijeme za vanjske igre. Kad osjetiš blokadu, ili ono da kreneš, pa sto prepreka, stalna usporavanja, bacanja koncentracije... nekad znači stani, nekad znači zaobiđi, a uglavnom znači alarm da se nešto zbiva u polju i da ti je mudrije čuvati svoje u tom trenu, uzemljavajući se. Ako ne možeš ništa učiniti masivnom globalnom akcijom, onda se moraš snaći igrajući igru - čuvajući stanje osobno. Zen.

 

Please reload

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2019.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram