Kraj krvoprolića

17.6.2019

„Nema izlaza na svjetlo dana dok bježiš od krvoprolića“ – kažu 9 MAČEVA, VITEZ ŠTAPOVA I 7 MAČEVA kada pitam što je najbolje učiniti sa sobom u ovom tjednu, intenzivnom i jer počinje punim Mjesecom u Strijelcu na Galaktičkom centru, pa kreće kroz gužvu opozicija Marsa i Merkura u Raku s Plutonom u Jarcu, do nekog relativnog olakšanja krajem tjedna kroz raspravu Venere i Jupitera....

 

 Ovo je zapravo slika svitanja jasnoće kroz težine. Kao ono kad je čovjek doveden do toliko zidova, izvaran i izudaran da se na kraju grohotom svemu smije i to je trenutak njegovog osvjetljenja. A opet i Milosti jer se ne događa svakome. Samo onima čistog, pravo čistog srca. U čistom srcu je istina, ono zna što, s kim, zašto i kad. No da bude čisto, mora biti slobodno od boli. Koje nosi vremenima, životima, boktepitaj od kad i od koga. Da ni ne zna.

 

 Srce jasno zna što je njegova istinska vrijednost, a time i gdje mu leži sreća, kada je jasno, znači iscjeljeno. Inače, sve prevodi distorzirano, kroz prizmu straha. Možda su zato ova vremena tako udarajuća, žestoko potresajuća i ruše sve naizgledne sigurnosti, da se pootkidaju lažne i trule fasade srca. To ne znači da ćeš početi jahati okolo k'o vesela budala, nego jednostavno pogledati u svoje krivnje, kajanja, ono zbog čega se skrivaš u pećinama depresije, ono od čega ti je okamenila duša... ući ćeš u odaju izgubljenih sjećanja i pogledati u mračnu tajnu koja ti ledi krv i samo suočenje će značiti paljenje svjetla. Samo uviđanje greške/grijeha – svijest – je iscjeljenje. Greške blokiranja drugih manipulacijom, koja se vraća osobnom blokadom... Prevelikog opreza i sumnje jer te netko nekad negdje iznevjerio i izdao. To pomaže da vidiš gdje si bezrazložno oprezan, do stupnja paranoje, a gdje mudro procjenjuješ koja budala dolazi sa šarmantnim osmijehom, a iza leđa te vreba vampirskim zubima. Takve stvari možeš procjeniti, a znanje te samo po sebi štiti, tek kad živiš slobodno od svojih rana.

 

 Zato se usudi pogledati ih jer ako bježiš iz probodenog srca, možeš samo uletjeti u novu zamku. Ako ideš iz boli, pokušavaš je se riješiti, možeš je samo sresti na drugi način, kroz nekoga tko dođe usput, naizgled bezazleno nudeći smijeh i strast, ali time te uvlači u svoju sklopku, da te blokira i tobom zadominira. To se događa kad nisi svoja osoba, a nisi svoja ako ne obrišeš svoju prašinu sa srca. Bjegovi čine da čovjek svoje snage i ratne alate pretvara u samoubilačka oruđa i vlastite zatvore um. Stoga, stani. Neka su okolnosti spore, takve trebaju biti da mirno i natenane riješiš ove mehanizme jednom zauvijek. Pogledaj gdje stvari previše naglašavaš, to znači da kroz njih nešto skrivaš. Kao ono kad čovjek mahnito afirmira „sretna sam sretna sam sretna sam“. Istinski sretna osoba to ne afirmira, zna da je. Ne ponavljaš sto puta „U Zagrebu sam, u Zagrebu sam“ – znaš da si tamo. Obrati pažnju na ono što fanatično, opsesivno vrtiš. I nema veze ako je to neka naizgled plemenita priča. Govoriš o anđelima, bogu, vjeri, pravdi dobru... kuneš se u to. Ako mahnitaš, to je patologija ili ideš u nju takvim opsesijama. I to je znak da staneš i vidiš svu tu naizgled svijetlu retoriku kao prekrivaš goleme rane. Sjedi, stani, slomi se, plači i liječi to srce umjesto da drobiš.

 

 A biće hoće da se iscjeli, pa se rana javlja, ona govori: posebno kad su Merkur i Mars zajedno, pa još razbijeni iz daljina Plutonom, čini da ljudi blebeću k'o ludi – svima po redu. Rana pršti iz sistema, hoće van, pa čovjek povraća mentalno i verbalno suludi vatromet svima oko sebe. Govori ludila, psihoze, sve što je bilo blokirano i neizrečeno kreće van, uglavnom kao napad. Silovito, jer samouvjerenost misli da je u pravu u svemu, a to je samouvjerenost lažna, satkana baš na pokušajima prekrivanja boli. I negira tada osoba da govori iz rane, misli da iz nje priča mudrost i velika pravda, u pravilu se na boga i pravdu fanatično poziva. Prepoznaj to u sebi i nauči takvim ljudima zapriječiti prolaz svojim psihičkim poljima jer oni kuda gaze, od zelenih pašnjaka pustinja sa čupercima ostaje. Ako te netko tako prešao, očisti ta polja i zabrani novi prolaz takvim energijama. Nekad sami iz vlastite naivnosti padnemo, a nekad je ipak u pozadini psihe mehanizam koji to traži, da nauči pravi balans – za reći „ne“ i „da“.

 

 Budući da se kolektivno dižu sva ta polja psihe koja je prolivena krv dugo natapala – da se očiste – ljudi su ranjiviji nego inače. Mudri se povlače, i tako će i ljeto provesti, radeći sa sobom, ali takvih je malo. Većina izlazi van, pa govori i nesvjesno vampiri druge. Zato se pazi, izbjegavaj konflikte, znaj da se dižu najveće psihoze iz drugih, pa imaj obzira. Ljudi ni ne znaju da im iz nesvjesnog izlaze boli izdaja, utaja, mentalnih manipulacija... da djeluju iz manija gonjenja, kompleksa za veličinom... Boli kastracije u ime moći. Vide „luda vremena“, ali ne vide gdje su sami ludi, pa postaju još luđi. Onaj tko vidi, umije se utišati, povući, čuvati od rastrojstva energije koje se iz trena u tren zbiva. U takvom iritabilnom stanju, ljudima djeluje da ih sve bode u srce, čak i najbliži. Sve je protiv njih. To je živčani slom u kojem inače inteligentna osoba svima psuje sve po redu, vrišti i na najbezazleniju šalu koju joj uputiš da je razvedriš reagira oštrinom, napadom ili povlačenjem.

 

 Zato je najmudrije iskoristiti ovo vrijeme da vidiš što ti bode kičmu. Kojim borbama se ponosiš, koje ubodne rane ni ne znaš da nosiš. Tek tada ćeš svoje iskustvo znati kapitalizirati: neke borbe jesu vrijedne, neke su ti teret kojeg nosiš iz traume i vrijeme je za puštanje. Nemoj uljepšavati svoje rane, pogledaj kapi krvi svjesno, tek onda od njih napravi crvene točkice kao ordene i podsjetnike. Svijest je proces. U protivnom, ništa ne pomaže. Možeš imati sav novac ovoga svijeta i pokazivati ponosno svoje raskošne haljine, ali ako su u pozadini ubodi i rane, poludjet ćeš, ništa te neće činiti sretnim, kreirat ćeš situacije koje te koče i bole – jer rana traži iscjeljenje. U postajati sve više vampir i osoba protiv kojih pričaš da ih mrziš, kunući se u svoju dobrotu, a postajati netko kojeg drugi trpe samo jer ih plaća, inače bježe. Osvijesti potrebu da ideš i putuješ stalno, mijenjaš stvari: kada je zdrava jer je vrijeme, a kada je bijeg unutarnjeg nomada. Iscjeljuje se putnička loza u nama, a putovalo se i bježeći i goneći i trbuhom za kruhom. Stoga iscjeljuj priče sakralne čakre, ona je naše srce u preponama, ona pamti sve izdaje i ranjavanja, transgeneracijska. Imaj svijest o neurozama koje iz sistema djeluju kao opasna radijacija. One čine da želiš ići u neki daleki, nefizički, dom – kad je srce čisto, ono je dom, pa se osjećaš doma gdje god jesi.

 

 Važno je to srce očišćeno jer su u njemu napisani tvoji zakoni, prave vizije, istinska sanjanja koja traže materijaliziranja – tvoja blaženstva. Tvoj ključ kroz duhovna vrata. Rušenje vezanosti, ovisnosti o drugima, o obećanim sigurnostima materijalnog svijeta... mogu biti bolni... ego se za nešto opipljivo, „dogovoreno“, u što vjeruje, ma siguran je, želi držati.... zato se ili zamrzava u izbodenoj situaciji, ili traži zamjenu, misleći da je izlaz. A njega nema u postojećem postavu stvari, nema ga horizontalno, tu se samo smjenjuju glumci na pozornici. Zato je putovanje ometeno, blokirano, živci taki, navareni, eksplozivni, konji instinkta podivljali od straha kreću suludo trčati istovremeno u svim smjerovima. No, nema izlaza – izlaz je zapravo uzlaz, uron kojeg slijedi uspon duha.

 

 Pogledaj sve to. Vidi. „Ja jasno vidim“ je stav Mjeseca u Strijelcu. Promotri gdje prodaješ svoju ljepotu jer misliš da moraš. Vrati se u vrijeme tinejdžerstva, najranije, ma i djetinjstva, da povratiš pravu snagu, napraviš prvo iscjeljenje rane i pomladiš se. Ne trebaju ti fileri i umjetne trepavice – oni su kamuflaža rane. Treba ti glancanje i prihvaćanje sebe bez maski. U pitanju je svojevrsno majstorstvo mačeva – da ga stekneš, moraš znati na koje se sama nabadaš. U koje spletke si se uplela vlastitim bježanjima, nesuočavanjima, životom u prošlosti na starim ranama. I zato, proširi um. Neka iziđe iz trulih zatvora i ograničenja koja imaš u svom načinu razmišljanja (a diktira ga rana). Što se kruće držiš, to lom više boli. Proširi um, usmjeri fokus i uroni duboko u učenje, proučavanje, prolaženje. Opusti se, bez straha promatraj – konačno ti nisi svoja bol, ni svoja tuga, ni svoja rana. One su oblici koje gledaš. Neka ti sve te konflikte lako osvijetli puna Luna, a ti budi osoba budna – koja promatra igru, prateći ritam u kojem joj putuje dah.

Please reload

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2019.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram