Istinsko oslobođenje

8.7.2019

.Jel' ti dosta onoga – povuci se da otkriješ glavu bol, ranu, bla bla... Svima nam je.

 

 Svako malo povlačenje, neko prisilno. Svi više manje izudarani, osjetljivi k'o zub bez plombe – znaš ono kad ispadne, pa te u mozak probije običan udah, svaka, ma i najmanja stvar?

 

 Da, takvi smo sad već neko vrijeme... Iritabilni, umorni... a to je zato što se korijen čisti. Znam, i to smo rekli već sto puta, ali... sad su završni radovi.

 

 Jel' te ikad dokačilo u životu da moraš liječiti živac zuba? Onako naporan proces, svako malo ideš na neki lijek, svako malo nešto, davež uglavnom.... Znači to je to sad, samo u smislu duše i korijenske rane, temelja bića i time života.

 

 I izvini što sam sva u analogiji sa zubima, ali ovi pehari danas kad ih gledam baš izgledaju tako, a Pustinjak kao stari Saturn koji, znaš već, vlada kostima, pa time i zubima i diže svoju lampu da ti pokaže baš onaj detalj najkrvaviji, onaj koji te najviše probija i boli. Lupa nas u najosjetljiviji živac da nam POKAŽE, otvori oči što nam životno smeta. I što sad treba odrezati.Zato su suze od one eklipse bile drugačije i dublje, bolnije, ali mirnije. I možda će opet biti kada ovaj tjedan završi pripremom za novo pomračenje, ono Mjeseca u Jarcu (da, da, tamo gdje su i Pluton i Saturn i Sjeverni čvor) 16., u ponedjeljak. Ali znaj da su to suze čišćenja. Oslobođenja. Suze istine duše, a istina oslobađa.

 

 U redu je ako me sad želiš tresnuti jer - dokle više plakanja i oslobođenja. Šta nije sve ovo dosta i previše? Ali dobro znamo da nije. Jasno nam je koliko naš ljudski ego umije igrati prepredeno, pa bježati od onoga što boli. Zato se i kaže da oni koji govore istinu nisu omiljeni. Možda je tako, možda zbog toga neki kažu da se boje svog unutarnjeg glasa. A i taj je zajeban igrač: ako ga ne slušaš dok u tišini pulsira, on se zadere, zariče, tresne te. I tu smo sad.

 

 Znači, sasvim je ok još ovu rundu zaokružiti povlačenjem u svoj sveti prostor da u njemu otkriješ trn koji te žulja. Nešto što „ne možeš prožvakati“. Onoga tko je najbliži, ali želiš odšetati od njega jer vaš savez više nije pravedan i počinje da te koči, kao teret najveći.I što bolje – spremnije da jasno vidiš tu istinu – osmotriš razmjere uboda, to će ti veći saveznik u odlučnosti da riješiš situaciju ta bol postati. Mač crven od tvoje krvi, postat će čarobni štap novog života na kojeg se za početak oslanjaš dok čistiš stvari. Zato što ga gledaš. Odustaješ od toga da stvari popraviš, uljepšaš, čak ikako iscjeliš, pretvoriš u nešto veselo, pozitivno, hejahoj. Jok. Jebena prokleta greška – ok, to je to. Da, tu sam ranjen/a užasno, da ovo sam paranoični kreten, da jebote vidi koliko nisam normalna itd. Bla bla. Sve to mirno pogledaš. I neću čak reći, pa pustiš, jer čim jasno vidiš istinu, ti prestaješ biti budala. To je momentalno tranzitiranje iz luđaka u onoga koji gleda zen očima. Bez vezanja za svoju ranu u smislu „velika žrtva sam i heroj“, bez mahnite potrebe da se liječi, pere, reži, bježi u fazonu „jako radim na sebi“. Nikakav ekstrem – jednostavno vidim gdje se posrće, gdje se griješi, i nemam čak identifikacija da sam to „ja“, nego moje biće svjedoči igri u koju se um i tijelo upletu.

 

 E to je način za ovaj tjedan – ma cijeli život, ali sad posebno – mirno proći. Sad posebno zato što ima nekoliko kvrgavih okuka u petlji i jedini način da surfaš usklađeno je da gledaš iskreno. Ono što je. To je jedini način da se „iskupiš“ za greške, da ih otplatiš. Ozreliš. I oslobodiš. Doneseš prave odluke. Da te retroradni Merkur ne sjebe. Da preživiš kad potresaju Mars i Uran u kvadratu, pročišćeno i osvježeno ideš. Nadiđeš dileme oko toga „tko sam“ i „koliko vrijedim“ kad identitete poruši opozicija Sunca s Plutonom.

 

 To je iskrenost iz mira, iz svoje istine, ne ona nadrkana kojom se ljudi nadglasavaju i svade, dokazuju da su nešto. To je ono kako jeste, što jasno vidiš u tom trenu. A jasno vidiš tek kad promatraš – tako ti dolazi jasnoća. Promatraj što radiš, svaku misao koja ti prođe kroz um. Svaku želju koja te obuzme. Sitne geste. Neka ti svaka prilika bude prilika za promatranje – tako si u stalnoj meditaciji. Tako si u prirodnom ritmu, u toku duše ako hoćeš, bez žurbe. Naglih, pa stoga krivih poteza. Elegantnija u kretanju kroz život. Što više promatraš, to um manje brblja, identiteti te manje kače i postaješ čišća svijest.

Please reload

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2019.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram