Harmonija ili buka?

Ideš lijepo svojim poljem, imaš neke svoje ideje kako što treba zasaditi, zaliti, njegovati. I fino ti ide – toliko da sve držiš samostalno u svojim rukama – jedan čovjek cijeli orkestar, ali nema problema – zabava funkcionira i ti si sretna osoba, iako nekad možda umorna. A onda, naizgled, sjajna prilika – podijelit ćete poslove, ionako su vam užitak jer ih volite, svatko će raditi u čemu je najbolji i bit će još bolje... Logično, zar ne? Ne. Odnosno, ne nužno.

Ne ako ono što je mogla biti divna zajednička svirka postane nadmetanje – je li bolji bubanj ili violina. I tada ono što je obećavalo da će postati sjajan koncert, vrhunska harmonija... postaje rastrzana, živčana buka.

Tako pričaju 3 DINARA, 8 PEHARA I 7 PEHARA iz Old English Tarota, najavljujući tjedan optimalan za osvještenje toga zašto formiramo odnose – prijateljske, pa poslovno prijateljske... Sve one gdje se kao i družimo i radimo, i sve možemo u toj zajedničkoj ljepoti stvaranja.

No, možemo li? Da, svakako, kad nam je ritam skladan. Vibracija ista. Ako bubanj stalno lupa i nadglasava violinu, tu nema koncerta. A onda ni prodanih ulaznica, ni gostovanja ni razvoja. I tako u svakoj domeni.

U pravilu u takve odnose ulazimo iz nade, optimizma i želja. Sve kategorije koje zen majstori mačem sijeku u startu. Ali nekad si mali i budala i umoran i pomisliš „woww, drugi mi može pomoći tu, ja njemu tu, pa ćemo zajedno i kompatibilno ostvariti svoje snove...“. Već sama ta klasifikacija „pomoći“ je alarm. Jedno je uzajamna podrška – to znači da ti nekoga podržavaš da bude najbolji svoj i pomogne si sam i obrnuto. A pomoć znači da drugi ne može za sebe ništa sam učiniti, dakle nemoćan je. I kad se uđe u bilo koju relaciju iz te pozicije – to je pozicija buke i razdora. Nastaju šumovi u komunikaciji, a bez komunikacije – nema odnosa. Ako jedan nema uši, ali ima tisuću usta, a drugi maše rukama da kaže, ali ga se ne sluša... nema harmonije stvaranja.

Ono što je dobro u takvim razočarenjima je upravo to – razbijanje očaranja. Ljudi nas očaraju svojim prvim melodijama, a one su uvijek „najbolje naštimane“. A očara nas i dio u nama koji je mali, nezreo i ne sasvim siguran u svoju snagu – iako joj se osvjedočio u praksi mnogo puta. Takav nezreo dio uvijek traži zrcalo, pa makar i crno. Ono će se prije ili kasnije razbiti. I to je dobro, kad se bez filtera trikova uma – želja, nadanja, projekcija, vlastitih emotivnih stanja – doživljava drugo biće, čovjek i njegova energija.

To je tren kad srp udari na snove. Bolan, ali kratak srećom. Važan za buđenja. Padaju zadnje iluzije, i to vodi u stabilnost. To učini da čovjek povuče svoje temelje – tako je kako je – i osjeti se stabilan u tome što jeste i ima, bez potrebe za tuđim melodijama. Ili sklad ili ništa – ta odluka.

Takva razbijanja iluzija vraćaju čovjeka u njegovu osnovnu snagu: sjeti se sa čim je krenuo u svoj cvat. Krenuo je sam, na svoj način u svom ritmu. Mnogo polja obradio, grožđa obrao, ali i vina popio.

„Aha, znači, ipak mogu i sam“ – je spoznaja. Vraća te na tvoj put.

I to je suština, vratiti se u točku gdje samostalno djeluješ u svom polju uma, prema svojoj snazi, instinktu, ideji... Iz toga stvaraš u svom polju karijere, u polju odnosa. Gradiš kućicu ili dvorac, svejedno je – tebi je kraljevstvo tamo gdje je melodija skladna.

Ima i dublji dar ovoga: spoznaja da nisi loš ili, omiljena fraza mediokriteta, „trebaš raditi na sebi“. Ne trebaš raditi ništa – Sebstvo već jesi. I način da to jasno vidiš i doživiš je da gledaš i šutiš.

Nemaš kompleksa i tvoje mane nisu smrtne, i nisi kriv za ovo ili ono, kako se u odnosima buke na kraju dreči s obje strane. Otrovno je to predbacivanje:

„Ja sviram bolje, vidi, moraš kao ja, moja melodija je bolja“ – ta varijanta nadmetanja.

Kad ljudi jedne druge optužuju i „za njihovo dobro“ tjeraju na popravak... zapravo ih uništavaju. Uglavnom to rade nesvjesno, ali koga briga – kad rade. Poštenije je reći „ne sviđa mi se kako zvučimo zajedno“ i otići, nego tjerati drugoga na svoju melodiju, stil i ritam. Time stvaraju komplekse kod drugih. Jasno, ne možeš stvoriti kompleks kod jake i samosvjesne osobe, ali je problem što u takvim odnosima imaš emotivno povjerenje i ako si pošten, slušaš drugu stranu ozbiljno. I stvori ti frku gdje je nema, ako nisi svjestan tuđeg vaginalnog mraka iz kojeg idu takva nesvjesna silovanja.

A kompleksa nema, čak i da sviraš ne baš odlično (mjereći se prema tome kako toj ritam može savršeno zvučat), zato što je kompleks stvar uma. To je kao da je tulipan iskompleksiran jer nema bodlje da ubode, kao ruža, pa nije i lijep i opasan, nego lijep i mekan.

Zato, ovaj tjedan, udri srpom na snove. Snovi su iluzije. Nemoj ostvarivati snove, nego gradi ideje. Čuvaj svoj um od takvih upliva – tvoj um je tvoja kuća. I pobroji dosadašnji cvat – povratkom u to polje se stabilizira snaga za nova dobra vina iz tvog podruma.

Uživaj!


* Što u tebi te tjera na odnose gdje te se kompleksira, nadglasava? I kako da to makneš? - osvijesti, a ako u procesu trebaš Tarot podršku na tu temu, piši na devidas.dea@gmail.com


Zagrljaj!

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2020.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram